Izložba AB ANTIQUO istražuje utjecaj antičke baštine istočne obale Jadrana na europsku arhitekturu renesanse i baroka kroz crteže, grafike i rijetke knjige.
- AB ANTIQUO nudi jedinstven pregled utjecaja antičke baštine istočne obale Jadrana na europsku arhitekturu renesanse i baroka -
Izložba AB ANTIQUO - Europska arhitektonska kultura i starine istočnog Jadrana donosi fascinantnu priču o regionalnoj i europskoj recepciji antičke baštine istočne obale Jadrana, kroz originalne crteže, grafike, rijetke knjige i arhitektonske traktate renesanse i baroka.
Izložba otkriva kako su rimski ostaci Pule, Zadra, Salone i Splita, smješteni uz trgovačke putove prema Levantu, stoljećima nadahnjivali humaniste, umjetnike i arhitekte diljem Europe. Dok su pulski antički spomenici rano stekli međunarodnu slavu kroz arhitektonske traktate, crteže i grafike — od Italije do Velike Britanije — baština Splita i drugih dalmatinskih lokaliteta snažno je odjekivala unutar humanističkih i umjetničkih krugova, dosegnuvši široku europsku publiku osobito putem luksuznih ilustriranih knjiga 18. stoljeća.
Posebnu pozornost privlače rijetki povijesni crteži renesansnih i baroknih arhitekata aktivnih na istočnom Jadranu, pristigli iz Muzeja hvarske baštine i Opatske zbirke u Korčuli, kao i rijetki primjerci arhitektonskih traktata s bilješkama graditelja i arhitekata iz hrvatskih knjižnica — od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, Znanstvene knjižnice u Zadru i Sveučilišna knjižnice u Rijeci.
Među izloženim djelima nalaze se crteži umjetnika iz Rafaelova kruga i obitelji da Sangallo, radovi Johanna Bernharda Fischera von Erlacha, grafike Giovannija Battiste Piranesija te rijetki arhitektonski traktati i povijesni prikazi antičkih lokaliteta istočnog Jadrana.
AB ANTIQUO vodi posjetitelje kroz četiri stoljeća fascinacije istočnojadranskim starinama te otvara novu perspektivu o ulozi Jadrana u povijesti europske umjetnosti i arhitekture.
U pulskoj starogradskoj jezgri nalazi se crkva Srca Isusova i Marijina. Redovnice Družbe Presvetih srdaca izgradile su samostan 1899. godine, a trobrodnu crkvu 1908., u stilu kasnobaroknog klasicizma. Projekt je započeo arhitekt Virgilio Volpi, a dovršio Domenico Malusà. Iako je bio planiran i zvonik visine 26 metara, on nikad nije izgrađen. Crkva je danas desakralizirana i koristi se kao muzejsko-galerijski prostor Arheološkog muzeja Istre.
Postoji taktilni orijentacijski plan.
